Smeće

U vremenima potpune apatije i mrtvila, potkraj prošloga tisućljeća, trojica studenata Kroatistike iskočili su iz sveopćega sivila i neuobičajenom kreativno-književnom suradnjom obilato razlili kolorit po umišljenim strukturama i akterima “nedogađanja”. Ne mareći mnogo za “stroge” uzuse horvatskoga pravopisanja, koji u novija vremena traju koliko i lanjski snjegovi, opčinili su nas inovativnošću pisane riječi, psovkom, negacijom, frustracijom zbog opće bespomoćnosti…
I iako napori glavnih likova ovoga izvanrednog romana da nešto pokrenu, da nekuda krenu završavaju relativnim neuspjehom – uvjetovanim razdobljem i prostorom u kojemu se nalaze i djeluju, ipak tekstom dominira neugasiva nada, vjera u sutrašnjicu, vjera da ukočenost vremena i društva, struktura i mentaliteta ne može vječno trajati. - Uglješa Ćumurić, Novi pogled